Godine 1951. postaje prva predsjednica Udruge slijepih Čakovec, a tu je dužnost obnašala punih 28 godina. Zaslužna je i za organiziranje podružnica slijepih u Varaždinu, Ivancu, Ludbregu, Koprivnici, Đurđevcu i Križevcima. Dvanaest je godina bila članica Izvršnog odbora Hrvatskog saveza slijepih.
Prva je žena kojoj je dodijeljena Nagrada „16. lipnja“ – najviše priznanje Hrvatskog saveza slijepih za životno djelo.
Tijekom svojeg životnog djelovanja inzistirala je na školovanju i zapošljavanju slijepih osoba. Smatrala je da je zaposlenje jedni način da slijepa osoba živi dostojno svoj život. Stoga je dosljedno i bez kompromisa nastojala pomoći što većem broju mladih ljudi da dobiju „kruh u ruke“. Te je iste mlade ljude uobičavala zvati „svojom djecom“.
Kroz njezino djelovanje u Udruzi u Čakovcu zaposleno je i stambeno zbrinuto čak dvadeset devet slijepih osoba s područja naše županije.
Neprocjenjiv je i njezin doprinos u brizi za „starije“ slijepe osobe koje je, uz pomoć stručnih suradnika, upućivala na rehabilitaciju ili im pomagala u materijalnom smislu.
