2008. – Đuro Stanić, Osijek

Rođen je 1948. godine u selu Šodolovci, općina Osijek. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u  Osijeku, gdje je i diplomirao 1971. godine na Pedagoškoj akademiji, grupa povijest i zemljopis.

Od 1972. do 1983. godine radio je u Osnovnoj školi Emestinovo na poslovima voditelja produženog boravka, a zatim i kao predmetni nastavnik povijesti i zemljopisa.

U tom razdoblju veliku je pažnju posvećivao svojem stručno-pedagoškom usavršavanju. Godine 1974. položio je stručni ispit, a potom i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, katedra povijest.

Kako je u to vrijeme oslijepio, svoj interes je usmjerio na tiflo-pedagošku literaturu te se putem nje usavršavao u tom području. Rezultiralo je to njegovim novim radnim mjestom tiflopedagoga za područje tadašnje općine Osijek, na kojemu je radio od 1983. do 1986. godine.

U tom je  razdoblju, uz pomoć Prosvjetno-pedagoške službe, proveo anketu o položaju slijepih i slabovidnih učenika u integriranom odgojno-obrazovnom sustavu u svim osnovnim školama općine Osijek i tako stekao cjelovitu sliku o njima, kao i o slijepim i slabovidnim učenicima u specijalnim školama. Bavio se usavršavanjem i promoviranjem brajice među populacijom koja ju je trebala kao osnovni oblik opismenjavanja, a time i daljnjeg obrazovanja.

Tu svoju djelatnost nastavio je i u Školi za osposobljavanje i obrazovanje „Vinko Bek“ – Osijek i to obnašajući dužnost ravnatelja više od dvaju desetljeća. Sudjeluje u oblikovanju, a često i sam kreira, većinu predviđenih programa sudjelujući i u njihovoj primjeni i realizaciji.

Stoga je škola, akceptirajući zahtjeve gospodarstva, a time i proširujući mogućnosti zapošljavanja nakon završenog osposobljavanja, iz godine u godinu mogla pratiti tehnološke trendove i usavršavati zanimanja, odnosno poslove, za koje je osposobljavana vizualno oštećena mladež, kao i mladež koja je uz vizualno oštećenje imala i utjecajne razvojne teškoće.

Za vrijeme Domovinskog rata, a i nakon njega (pod ravnateljstvom Đure Stanića), Škola je udomljavala i brinula o prognanicima te joj je 1997. godine dodjeljena i povelja zahvalnosti Osječko-baranjske županije, kao znak priznanja za doprinos u obrani Republike Hrvatske te jačanja njezine obrambene snage.

Đuro Stanić vrlo je aktivan i u lokalnoj zajednici u kojoj živi. U dva navrata bio je predsjednik Crvenog križa mjesne zajednice, a isto tako dva puta sudac porotnik.

Nakon što je oslijepio godine 1974. godine učlanio se u Udruženje slijepih, sadašnju Udrugu slijepih Osječko-baranjske županije. Odmah se angažirao u mnogim sekcijama, između ostalog u goalballu i kuglanju. Kao mlada, ali i aktivna osoba iz Udruge, 1978. godine postao je član Skupštine i Predsjedništva Udruge slijepih Osječko-baranjske županije, čije dužnosti obnaša do dana pisanja ovog životopisa. Godine 1981. postao je predsjednik Udruge, a više godina bio je njezin tajnik. Vodio je i mnoge komisije za obrazovanje, zapošljavanje, organizacijsko-pravna pitanja, prevenciju oštećenja vida i sl. Dulje vrijeme bio je ispred Udruge slijepih član Skupštine i Predsjedništva lokalnog Saveza organizacija invalida. Pri ondašnjem Socijalističkom savezu u Osijeku bio je član Komisije za društveno-humanitarne organizacije, gdje se posebna pažnja posvećivala raspodjeli financijskih sredstava Lutrije za rad raznih udruga. U dvama mandatima bio je i član Skupštine Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite.

Ispred Udruge slijepih Osječko-baranjske županije kontinuirano je član Skupštine i Izvršnog odbora Hrvatskog saveza slijepih, od 1990. godine. I u Savezu je u više navrata član raznih povjerenstava.

Na prijedlog Hrvatskog saveza slijepih, godine 1996. postao je član Povjerenstva za obrazovanje Europske unije slijepih (European Blind Union) i u njemu djelovao u dvama mandatima.

Za svoj rad u Udruzi slijepih Osiječko-baranjske županije dobio je razna priznanja.

U svijesti mnogih ljudi ukorijenile su se razne predrasude o slijepim osobama, a posebno nevjerica u njihove radne sposobnosti i mogućnosti općenito. Život Đure Stanića kao da je posvećen izazovu uklanjanja ovih predrasuda i to na najučinkovitiji način kroz praktični doprinos kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju za rad slijepih osoba.

Najviše priznanje Hrvatskog saveza slijepih, Nagrada „16. lipanj“ samo je logična posljedica ovakvog životnog puta.

Politika kolačića

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili Vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politika kolačića.

Izaberite kolačiće na stranici

Omogućite ili onemogućite web-stranici upotrebu funkcionalnih i/ili reklamnih kolačića opisanih u nastavku:

Postavke Prihvati nužne Prihvati odabrane