Dana 20. siječnja 2017. godine u predvorju kazališta „Vidra“ održana je konferencija za tisak Hrvatskog saveza slijepih na kojoj su, uz predsjednika Saveza Vojina Perića, izvršne direktorice Karmen Nenadić i rehabilitatorice Mladene Funtek, bile predstavnice Hrvatske knjižnice za slijepe, ravnateljica Jelena Lešaja i knjižničarka Ljerka Dinjar, te suradnica mr. sc. Andrea Fajdetić.
Konferencija za tisak održana je u mjesecu sjećanja na Louisa Braillea, čovjeka koji je svojim izumom učinio da slijepe osobe progledaju prstima, pokazao im točkasti put kojim su krenuli u život civiliziranih ljudi, otvorio im knjige i rekao – čitajte. Svjetlo na kraju tunela postalo je osunčano svakodnevlje, vrijeme obrazovanja i pismenosti.
Zahvaljujući brajici (točkastom izdignutom pismu), slijepi su u Hrvatskoj prije 70 godina preuzeli svoju sudbinu u svoje ruke, osnivajući Hrvatski savez slijepih, boreći se za dostojno mjesto u društvu, za život po mjeri čovjeka.
„No, je li danas baš tako? Imaju li slijepi učenici i studenti udžbenike na Brailleovom pismu? Je li ovo pismo prepoznato u društvu i obilježavaju li se njime stvari s kojima se svakodnevno susreću slijepe osobe?“, pitali su se u Hrvatskom savezu slijepih te odgovaraju: „Naravno da nije. Jer, kako objasniti da se udžbenici tiskaju tek preko projekata koji će proći ili ne, kako to da u trgovinama 99 % proizvoda nema natpis na točkastom pismu?
Kako to da ljudi kojima su prsti oči nemaju pravo na osobnu invalidninu, a milostinja koju dobivaju kao kompenzaciju za pokriće troškova prouzročenih sljepoćom iznosi 350 kuna, što je na dnu dna europske ljestvice iznosa koje države daju u tu svrhu?
Slijepi se nadaju da će biti sluha i da će se iznaći za slijepe trajno i sustavno rješenje i da se ubuduće neće strahovati hoće li i kada slijepi učenici dobiti udžbenike napisane na pismu za slijepe.
