Franjo Tonković rođen je 14. rujna 1919. nedaleko Bribira. U trećoj godini života izgubio je vid pa je osnovnu naobrazbu stekao u Zavodu za odgoj slijepe djece u Zagrebu, a srednju u klasičnoj gimnaziji. Nakon Drugog svjetskog rata diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Zaposlivši se u novootvorenom Zavodu za odgoj slijepe djece koncem 1947. započinje ostvarivati svoje životne ciljeve, tj. raditi sa slijepima i za slijepe. Od tada cijeli svoj život posvećuje odgoju, obrazovanju i integraciji slijepih, bilo da je djelovao kao aktivist i dužnosnik Hrvatskog saveza slijepih čiji je jedan od utemeljitelja i osnivača 1946., ili pak radeći kao nastavnik u Zavodu za odgoj slijepe djece, i napose, kao znanstvenik – tiflopedagog, na Fakultetu za defektologiju na kojem je radio od 1963. do umirovljenja 1984. godine. Doktorsku disertaciju „Vinko Bek“ i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslaviji obranio je 1959. na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Iz „pera“ dr. Tonkovića proisteklo je 60-ak stručnih i znanstvenih radova te mnogi prijevodi znanstvenih djela s područja tiflopedagogije. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Sabora Republike Hrvatske iz područja društvenih znanosti, posebno pedagogije slijepih.
Ima li što logičnije nego li da mu se dodijeli i najviše priznanje krovne organizacije slijepih građana Republike Hrvatske.
