Sigurno ste se odmah dosjetili, ali unatoč tomu, reći ću radi onih koji se možda još dvoume, govorim vam o Jasenki Janeš Pasarić, našem laureatu i dobitnici najvišeg priznanja Hrvatskog saveza slijepih za 2007. godinu – Nagrade „16. lipanj“.
Vjerujem da ni sama Jasenka, kao ni mi, ne vjeruje da je prošlo toliko godina od trenutka kada je kao mlada pravnica prvi put zakoračila u prostore Hrvatskog saveza slijepih, ali, slobodno možemo reći, i u živote slijepih ljudi Hrvatske, radeći to što je radila. Praktički su ju svi makar i površno morali upoznati. Mnogi će potom s njom godinama surađivati, mnogi su ju barem jednom pitali za neki pravni savjet, drugima je napisala žalbu, molbu ili prigovor, treće je uputila što da učine kako bi razriješili neki svoj problem, a mnogima je poslužila i kao rame za plakanje kad nije bilo rješenja na vidiku. Znala je naša pravnica s našim ljudima koji nisu uvijek bili ni uglađeni ni nježni, ali znala je kako treba nastupati i prema van, i prema tijelima vlasti, i prema šefovima u poduzećima. Govorim o živom čovjeku i o ovdje prisutnoj osobi i ništa ne želim preuveličavati, ali ni umanjivati. Ali osobno mislim da je svoju pravničku umješnost Jasenka osobito dokazivala u rješavanju radnih odnosa i zapošljavanja slijepih. Zato su ju često i rado pozivali u udruge i tražili njezinu pomoć.
A mi koji smo s njom radili uvijek smo se ugodno osjećali u njezinoj blizini zbog vedrine duha, rječitosti, iskrenog mišljenja i hrabrih prijedloga. Odlaskom naše pravnice u mirovinu od 1. siječnja ove godine Hrvatski će savez slijepih izgubiti jednu poveznicu s vremenom koje je u njegovoj šezdesetdvogodišnjoj povijesti bilo doista burno i u kojem su postignuti mnogi vrijedni rezultati. Gubi i vrijednog člana tog malog kolektiva koji zovemo Službom Hrvatskog saveza slijepih.
Ovom nagradom, koju prema odluci Izvršnog odbora, danas uručujemo našoj dragoj Jasenki ni u kojem slučaju ne vrednujemo njezin rad u našoj organizaciji jer vrednovanje prepuštamo članstvu s kojim je, i za koje je, radila. Ovom nagradom želimo potvrditi ono što ponekad, nažalost, zaboravimo, a to je da rad i angažiranje ljudi koji vide za „našu“ stvar uvijek treba isticati, a po potrebi i nagrađivati. Čvrsto sam uvjeren da ova visoka nagrada odlazi u prave ruke i ja Vam ju, draga Jasenka, s iskrenim zadovoljstvom uručujem! Želim, ujedno, da ovo ne bude naš posljednji susret, jer nam Vaše znanje i iskustvo itekako mogu trebati!
