Tu se osposobljava za telefonista i po povratku zapošljava u Brodogradilištu kao telefonist na kućnoj telefonskoj centrali gdje radi sve do umirovljenja 1996. godine.
Samim dolaskom u Udrugu, 1966. godine, aktivira se i to ponajprije kao šahist gdje se u lokalnoj zajednici afirmirao kao dobar organizator i igrač te vodi Šahovski klub Kraljevica u dva mandata. Paralelno se angažira sve više u Udruzi slijepih. Najprije kao šahist, a potom se uključuje i u djelatnosti Udruge da bi postao član Nadzornog odbora, te kasnije i član Izvršnog odbora, što mu je omogućilo da 1989. godine postane predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, a na toj se funkciji nalazi i danas.
Njegova aktivnost vezana uz populaciju slijepih kreće se u dvama pravcima: jedno je djelovanje na sportsko šahovskom planu, a drugo je djelovanje u Udruzi i HSS-u, pri čemu su oba pravca djelovanja nerazdvojni i međusobno uvjetovni.
Tajnik je Sportsko-rekreativnog kluba slijepih Rijeka i u tom okviru vodi šahovsku sekciju još i danas. Ne djeluje samo kao organizator aktivnosti već je istodobno i član šahovske ekipe Udruge slijepih PGŽ te preko tri desetljeća sudjeluje na šahovskim turnirima i takmičenjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je predsjednik Povjerenstva za sport i šah pri HSS-u, a osnivanjem Hrvatskog športskog saveza slijepih bio je član Izvršnog odbora, te u dva mandata i dopredsjednik.
Posebno treba istaći njegov angažman oko odlaska hrvatskih šahista na Šahovsku olimpijadu slijepih u Brazil 1995. godine. Nezaobilazna je njegova uloga i doprinos u organiziranju Europskog prvenstva slijepih u kuglanju koje je održano u Rijeci 2005. godine.
Preko dvadeset godina, koliko je neprekidno na funkciji predsjednika Udruge, sve aktivnosti u Udruzi vezane su za njegovo ime. To se posebno odnosi na nastojanja da se osigura dovoljno financijskih sredstava za djelatnost Udruge, na aktivnosti vezane za zapošljavanje slijepih, na organiziranju društveno-zabavnog života i, u krajnjoj liniji, svih aktivnosti u Udruzi.
Slika doprinosa što ga je Dušan Miočić dao slijepima ne bi bila zaokružena a da se ne osvrnemo na osnivanje Sportsko-rekreativnog centra slijepih u Bakarcu. Naime, uz velik angažman Dušana Miočića, Grad Kraljevica dao je na korištenje nekadašnje igralište NK Bakarac Udruzi PGŽ, za što se osiguravaju sredstva da se poboljšaju uvjeti druženja članstva, omoguće treninzi i takmičenja radioamatera u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe, te susreti s drugim prijateljskim udrugama.
Od vremena izbora za predsjednika član je Skupštine Hrvatskog saveza slijepih, u dva navrata član Izvršnog odbora, a isto tako i dopredsjednik Hrvatskog saveza slijepih od 2002. do 2006. godine.
Sve spomenuto dovoljno govori je da je Dušan Miočić dao značajan, čak i veliki doprinos u djelovanju i napretku Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, ali i ukupnom boljitku svih slijepih osoba naše zemlje.
