a) ŽELJKA PEŠKA PROGLAŠENA JE NAJBOLJOM POŽEŠKOM SPORTAŠICOM S INVALIDITETOM U 2023. GODINI
Svečana dodjela nagrada Požeškog športskog saveza održana je 27. veljače 2024. u Gradskom kazalištu Požega, a proglašeni su najuspješniji sportaši u desetak kategorija svih uzrasta ženskog i muškog sporta. Nagrade su im uručili županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić, gradonačelnik Požege dr. sc. Željko Glavić, predsjednik Saveza Nino Abramović, dopredsjednici Darko Zovko i Tomislav Čabraja te član Izvršnog odbora Darko Pandžić.
Po izboru Izvršnog odbora Požeškog športskog saveza najbolja sportašica s invaliditetom je Željka Peška iz Športske udruge slijepih Zlatna dolina, a najbolja udruga sportaša s invaliditetom je Športska udruga slijepih Zlatna dolina.
Na početku sjednice prigodnim riječima obratio se predsjednik Požeškog športskog saveza Nino Abramović, a potom je sve nazočne pozdravio gradonačelnik Požege, dr. sc. Željko Glavić.
– Ovo je svečani trenutak, promocija sporta u našem gradu. Na početku mandata imali smo planove – vrtići, škole, sport. Na prva tri mjesta su mladi, poruka da će Grad ulagati u mlade, a mladi na sportskim terenima su najbolji izbor. Tamo su najsigurniji, najzdraviji i najbolje se odgajaju. Roditelji, bake i djedovi su najsretniji kad ih vode na treninge i utakmice. U ove dvije i pol godine, Grad je ulagao u mlade, financiranje klubova smo ili zadržali na istoj razini ili povećali, uz to što smo nastavili s rješavanjem troškova sudaca, kotizacija i prijevoza. Ulagali smo znatna sredstva u sportske objekte. Uvjeti za natjecanje su sada na razini da se možemo nositi sa svim velikim klubovima i gradovima. Ulažemo i u druge objekte, na kuglani u staze, na stadionu u pomoćni i glavni teren te natkrivene tribine. Slavonija je prošle sezone bila prva i sa seniorima i sa juniorima i nadam se da će nastaviti s takvim rezultatima. Poruka je bavite se sportom, Grad će ulagati i pratiti. Svima čestitam i veselim se uspjesima, budite primjer drugima koji dolaze, poručio je gradonačelnik.
Županica Antonija Jozić kazala je kako je Hrvatska sportska nacija, a Požega sportski grad te da nas sport sve uči timskom radu i fair playu. Istakla je da Županija također posljednjih godina značajno povećava ulaganja u sport pa će se i iz tog proračuna moći pomagati požeškom sportu u budućnosti.
Kronika požeško-slavonska, 07.03.2024.
b) ŠPORTSKA ZAJEDNICA GRADA ZADRA NAGRADILA NAJBOLJE SPORTAŠE I KLUBOVE ZA 2023. GODINU – POSEBNA PRIZNANJA DODIJELJENA BRANKU BEGANU I MARIJANU SIKETIĆU
Drugu godinu zaredom Športska zajednica Grada Zadra organizirala je izbor najboljih sportaša za proteklu godinu. Na prigodnoj svečanosti, održanoj 14. ožujka 2024. u press centru Športskog centra Višnjik, posebna priznanja dodijeljena su Branku Beganu i Marijanu Siketiću iz Sportske udruge slijepih i slabovidnih osoba Donat.
Sportaše, njihove trenere, članove obitelji i prijatelje pozdravila je u ulozi domaćina Snježana Jurinić, predsjednica ŠZGZ-a.
U povjerenstvu za dodjelu priznanja, koja je odlučivala o nagrađenima, bili su Dražen Žura, Bernard Paleka, Marko Prenđa, Željko Birkić, Ivan Hajdić.
Zadarski list, 15.03.2024.
c) OŽUJAK S “4 RIJEKE”
Da počnem ovaj tekst uz jedan kliše: “Vrijeme zaista leti”. Kao da smo jučer ušli u 2024. godinu, a evo nas već skoro u travnju.
Ožujak je za Športsko društvo slijepih “4 rijeke” Karlovac bio poprilično uspješan, a uspjesi su započeli već 2. ožujka 2024. kada smo odigrali pikado utakmicu osmine finala kupa protiv ekipe Sportsko-rekreativnog centra “Labrador” iz Karlovca.
Za “4 rijeke” nastupili su Ivana Vinko i Denis Velimirović u kategoriji B1 bez ostatka vida te Božidar Vergaš i Slavko Kralj u kategoriji B2/B3 s ostatkom vida. Za “Labrador” su nastupili Nikolina Ćuk i Mirsad Bećirović u B1 i Danijel Čižić te Izet Hasanagić u kategoriji B2/B3.
Konačni rezultat nakon 12 mečeva bio je 9:3 u korist “4 rijeke”. Malo smo proslavili prolazak u drugi krug natjecanja, no vremena nije bilo previše za opustiti se jer smo već 10. ožujka išli put Požege na šesto kolo u sklopu 1. Hrvatske kuglačke lige za slijepe i slabovidne čiji je organizator bila Športska udruga slijepih “Zlatna dolina”.
Odlično ekipno treće mjesto koje smo osvojili pokvario je osjećaj saznanja da smo se kući vraćali praznog prtljažnika jer je bila nedjelja, a riječ je, naravno, o Zvečevo trgovini koja se nalazi preko puta kuglane, a koju tradicionalno posjetimo svaki put kada se nađemo u Požegi.
Uz to treće mjesto ekipno, pojedinačni naši ishodi bili su: Velimirović u B1 kategoriji 2. mjesto sa srušenih 499 čunjeva, Poznan je bio sedmi s rezultatom od 623 čunja, a Kralj je u B3 kategoriji natjecanje završio na osmom mjestu sa srušena 642 čunja. I sad, kada pišem te rezultate, pravo čudo je da smo uopće bili treći ekipno.
Tjedan dana kasnije, točnije 16. ožujka u organizaciji ŠDS Karlovca, na kuglani Dom OS “Zrinski” u Karlovcu je održano sedmo te ujedno i posljednje kolo kuglačke lige.
Nismo nastupili u punom sastavu pa je naš jedini ekipni ishod mogao biti šesto mjesto, a tako je i bilo, međutim u pojedinačnom nastupu čak je napokon bilo i dobro.
Velimirović je u B1 srušio 568 čunjeva i natjecanje završio na drugom mjestu, a Kralj je u B3 imao 670 što je bilo dovoljno za sedmo mjesto. Ekipno sezonu 2023/24 ŠDS je završio na postojanom petom mjestu.
Vrijeme i dalje malo prolazilo, trening po trening i u četvrtak 21. ožujka na Strossmayerovom trgu 2 odigrana je jedna od najboljih tekmi u pikadu, što je zajednički zaključak sviju okupljenih.
U goste ŠDS-u došla je Športska udruga slijepih iz Varaždina u sastavu Davor Janjušević B1, Stanislav Brlenić B1, Ivan Kučina B2/B3 i Jurica Putarek B2/B3, dok su rezerve bili Davor Bukal B1 i Ivan Benković B2/B3.
Navedenim imenima suprotstavila se ŠDS ekipa u sastavu Ivana Vinko B1, Denis Velimirović B1, Božidar Vergaš B2/B3 i Slavko Kralj B2/B3 te rezerva Slobodan Poznan B2/B3 koji je ujedno bio i sudac susreta.
Rezultat nakon 12 mečeva i ukupno 29 setova bio je 6:6, ali u međusobnom omjeru setova prednost je u korist Varaždina, 15:14.
Bio je to derbi u pravom smislu te riječi i zajednički zaključak sviju je da je bilo uživancija biti sudionik tog susreta.
Piše: Denis Velimirović
d) ŽRNOVČANIN MARIN AMIŽIĆ (90) ŽIVI ŽIVOT PUNIM PLUĆIMA, A ŠAH MU JE NAJVEĆA STRAST
Da se uz volju i ambiciju sve može – čak i s punih devedeset godina – dokaz je upravo primjer Marina Amižića, koji je putovao u Zagreb na 33. Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u šahu za slijepe koje je trajalo od 4. do 11. ožujka 2024.
Marin je devedeset godina napunio u siječnju, a ujedno je i jedini živući član Osnivačke skupštine Županijske udruge slijepih Split.
PRVA ZAPOSLENA SLIJEPA OSOBA U SPLITU
U Splitu je bio i prva zaposlena slijepa osoba, a radio je u Pomorskoj oblasti za srednji Jadran, te je aktivno sudjelovao pri zapošljavanju i osposobljavanju slijepih osoba. Izabran je bio i u Oblasni odbor Hrvatskog saveza slijepih za Dalmaciju, a potom u Kotarski odbor, Međuopćinski odbor i od 2004. u Skupštinu Županijske udruge slijepih Split.
Osim šaha, prati i druge sportove, te je bio aktivan u kuglanju, goalballu – sportu isključivo za sportaše s oštećenjem vida, koji igraju i muškarci i žene, a gdje je cilj igre baciti loptu kuglajući u protivničku mrežu dok protivnički igrači pokušavaju blokirati loptu svojim tijelima – te mnogim drugim sportovima. Marin je i sam sudjelovao u organizaciji raznih natjecanja. Ipak, šah mu je ta najveća ljubav…
– Sudjelovao je na brojnim prvenstvima u bivšoj Jugoslaviji, te na svim prvenstvima Hrvatske u šahu, a dosta je nastupao i igrao i u inozemstvu. Danas je još uvijek aktivan i još uvijek igra, rekla je njegova kćer Željka Alujević za portal Dalmacija Danas.
– On stvarno zna živjeti punim plućima. Ta volja i želja za životom vide se u tome što s devedeset godina putuje u Zagreb kako bi sudjelovao na prvenstvu. Mi kao obitelj – naravno, najviše moja majka – doprinijeli smo tome da on živi jedan aktivan i društven život, unatoč svom invaliditetu, jer je od jedanaeste godine slijep, kazala je.
U Žrnovnici živi od svog umirovljenja, a najveća podrška mu je obitelj bez čije pomoći ne bi mogao biti ovoliko aktivan.
JEDNU ŽELJU IMA…
Njegova kćer za Dalmaciju Danas je kazala:
– On je oduvijek jako aktivan čovjek, zapravo u mojoj mladosti sam skoro svaki vikend s njim bila negdje. Stalno su bili nekakvi turniri – ili u šahu, ili u kuglanju, goalballu, ili Dalmatinske igre, ili prvenstvo Hrvatske. Strahovito je mnogo pun energije i želje za životom unatoč svojoj životnoj situaciji, i stvarno su rijetke takve osobe.
– Moj dida je temperamentan, uvijek nasmijan, osim kad Hajduk ne igra kako treba, tad se najviše nervira. Svaki dan se čujemo, često provodimo vrijeme skupa i s didom od malena nešto učim: kada bi ljeti bila kod bake i dide u Žrnovnici, učio bi me godišnja doba i mjesece u godini, poslije tablicu množenja, ali uvijek nešto, rekla nam je unuka Andrea Alujević.
– Kada mi se nije dalo detaljno pročitati neku lektiru, zvala bi didu da mi prepriča, jer sam znala da je on to sigurno pročitao. Moj dida se nikad ne predaje, primjer je svakome tko se ujutro ustane i ne zna što bi od sebe. On ne vidi, a svaki dan svojom energijom i izraženom željom za životom čini život zanimljivim sebi i svima oko sebe.
Kaže, Marin obožava pričati o sportu, a pogotovo o nogometu, prati utakmice mnogih europskih klubova.
– Hajduk mu je broj jedan, i moj dida samo jednu želju ima, eto ništa više ne moram kazat…, rekla je unuka Andrea.
Dalmacija Danas.hr, 04.03.2024.
