20. siječnja 2017. godine u predvorju kazališta “Vidra” održana je konferencija za tisak Hrvatskog saveza slijepih na kojoj su, uz Predsjednika Saveza Vojina Perića, Izvršne direktorice Karmen Nenadić i rehabilitatorice Mladene Funtek, bile predstavnice Hrvatske knjižnice za slijepe ravnateljica Jelena Lešaja i knjižničarka Ljerka Dinjar, te suradnica mr.sc. Andrea Fajdetić.
Konferencija za tisak održana je u mjesecu sjećanja na Louisa Braillea, čovjeka koji je svojim izumom učinio da slijepe osobe progledaju prstima, pokazao im točkasti put kojim su krenuli u život civiliziranih ljudi, otvorio im knjige i rekao – čitajte. Svjetlo na kraju tunela postalo je osunčano svakodnevlje, vrijeme obrazovanja i pismenosti.
Zahvaljujući brajici (točkastom izdignutom pismu), slijepi su u Hrvatskoj prije 70 godina preuzeli svoju sudbinu u svoje ruke, osnivajući Hrvatski savez slijepih, boreći se za dostojno mjesto u društvu, za život po mjeri čovjeka.
No, da li je danas baš tako? Da li slijepi učenici i studenti imaju udžbenike na Braillovom pismu? Da li je ovo pismo prepoznato u društvu i da li se njime obilježavaju stvari s kojima se svakodnevno susreću slijepe osobe? – pitali su se u Hrvatskom savezu slijepih te odgovaraju – naravno da nije. Jer, kako objasniti da se udžbenici tiskaju tek preko projekata koji će proći ili ne, kako to da u trgovinama 99% proizvoda nema natpis na točkastom pismu?
Kako to da ljudi kojima su prsti oči, nemaju pravo na osobnu invalidninu, a milostinja koju dobivaju kao kompenzaciju za pokriće troškova prouzročenih sljepoćom iznosi 350 kuna, što je na dnu dna europske ljestvice iznosa koje države daju u tu svrhu?
Slijepi se nadaju da će biti sluha i da će se iznaći za slijepe trajno i sustavno rješenje i da se ubuduće neće strahovati da li će i kada slijepi učenici dobiti udžbenike napisane na pismu za slijepe.
