Počeci zajedništva i samostalnosti
U nedjelju, 16. lipnja 1946. godine, započelo je novo poglavlje u povijesti slijepih osoba u Hrvatskoj. U svečano uređenoj dvorani tadašnjeg Doma slijepih, nekadašnjeg Društva sv. Vida, u Radničkoj cesti 12 u Zagrebu, okupili su se slijepi građani iz Zagreba i drugih dijelova Hrvatske kako bi ostvarili ideju koja se razvijala još pred završetak Drugoga svjetskog rata – osnovati vlastitu organizaciju koja će zastupati njihove interese i omogućiti im aktivnu ulogu u društvu.
Pokretači te ideje bili su slijepi studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Frane Tonković, Stanislav Šarić i Zdravko Brnjac. Potaknuti teškim položajem slijepih osoba u prijeratnom i ratnom razdoblju, vjerovali su da novo društvo mora počivati na načelima jednakosti, dostojanstva i ravnopravnog sudjelovanja svih građana. Smatrali su da upravo slijepe osobe najbolje poznaju vlastite potrebe te da trebaju imati pravo sudjelovati u donošenju odluka koje oblikuju njihov život.
Iz te je vizije nastala ideja organizacije u kojoj će slijepe osobe biti aktivni nositelji promjena, a ne samo korisnici pomoći. Njihovo je geslo bilo jednostavno, ali snažno – „I sami slijepi za slijepe“ – poruka koja je postala trajno obilježje djelovanja Saveza i simbol međusobne solidarnosti, samostalnosti i odgovornosti.
Početkom 1946. godine osnovan je Akcijski odbor koji je pripremio osnivanje organizacije, izradio njezina Pravila te proveo sve potrebne aktivnosti za sazivanje osnivačke skupštine.
Na osnivačkoj skupštini vladalo je ozračje zajedništva, optimizma i odlučnosti. Sudionike je povezivala zajednička želja da slijepim osobama osiguraju mogućnost obrazovanja, zapošljavanja, društvenog uključivanja i dostojanstvenog života. Uvodni referat održao je Frane Tonković, istaknuvši misao koja i danas odražava temeljne vrijednosti Saveza:
„Ne ćemo da budemo na teret društva, već hoćemo da svojim snagama što više doprinesemo za sretniju budućnost cijelog našeg naroda.“
Već od samih početaka posebna je pozornost posvećena osnivanju gradskih i županijskih, tada kotarskih organizacija koje su postale temelj rada Saveza i omogućile pružanje podrške slijepim osobama u svim dijelovima Hrvatske.
Tijekom osam desetljeća djelovanja organizacija je rasla, razvijala se i prilagođavala potrebama svojih članova. Godine 1954. mijenja naziv u Savez slijepih Hrvatske, a 1985. godine, uključivanjem slabovidnih osoba u članstvo, postaje Savez slijepih i slabovidnih Hrvatske. Od 1998. godine do danas djeluje pod nazivom Hrvatski savez slijepih, nastavljajući graditi društvo jednakih mogućnosti, zagovarati prava slijepih i visoko slabovidnih osoba te pružati podršku njihovoj punoj uključenosti u sve segmente života.
Osnivanjem Hrvatskog saveza slijepih 16. lipnja 1946. godine postavljeni su temelji organiziranog djelovanja slijepih osoba u Hrvatskoj.
Vrijednosti koje su vodile njegove osnivače – zajedništvo, samostalnost, solidarnost i ravnopravnost – ostale su trajna okosnica rada Saveza sve do danas.
