a) PROJEKT IZRADE AUDIOKNJIGA “KNJIGA SVIMA 2024.”
Nakon prve dvije edicije projekta “Knjiga svima” u kojoj je inkluzivna ekipa obilježila godinu čitanja izdavanjem inkluzivnih knjiga za djecu te učila kako nastaju inkluzivne knjige, stiglo se do treće edicije projekta.
Originalna postava projekta u sastavu: Udruga slijepih Primorsko-goranske županije, Udruga Portić, Udruga gluhih i nagluhih PGŽ-a, Gradska knjižnica Rijeka, Filmaktiv i Hej! pokrenula je praktičnu edukaciju za izradu audioknjiga.
U Gradskoj knjižnici Rijeka gradi se mali centar za izradu audioknjiga za zajednicu, a prvi korak je – edukacija. Kroz 5 susreta, polaznici i polaznice radionica bit će upoznati s temama inkluzije, posebice inkluzivnim kulturnim praksama i potrebama slijepih osoba pri konzumiranju knjiga. U sklopu projekta izradit će se audioknjiga “Mirovanje” Dunje Matić Benčić.
Novi list, 18.03.2024.
b) NEOBIČNA I ZANIMLJIVA UMJETNIČKA VEČER U UDRUZI SLIJEPIH ZADARSKE ŽUPANIJE: ALTERNATIVNI UMJETNIK PREDSTAVIO ZVUKOPIS “POTOPLJENA SJEĆANJA”
Pjesnik, glazbenik i konceptualni umjetnik Roberto Vodanović Čopor prošlog je tjedna održao umjetničku večer u prostoru Udruge slijepih Zadarske županije. Čopor je predstavio svoj zvukopis “Potopljena sjećanja”, zvučno putovanje po dalmatinskim gradovima.
Nakon izvedbe glazbenog dijela večeri, uslijedio je razgovor umjetnika i posjetitelja s domaćinima iz Udruge. Razmijenjeni su utisci nakon poslušane izvedbe, a posebno zanimljiv bio je način na koji su članovi Udruge doživjeli Čoporove zvukopise. Bilo je razgovora o tome kako mozak procesuira informacije koje dobije od uha, o slam poeziji, alternativnom rocku, o Čoporovom bendu Kriptidi, razlikama između industrijskog i craft piva i mnogim drugim zanimljivim temama.
Čoporovo stvaralaštvo obuhvaća djela zaista širokog raspona – od pjesničkih zbirki i slam poezije preko eksperimentalnih zvučnih performansa do glazbenih koncerata i CD-ova zbog kojih je uvršten u knjigu “Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka”.
Zadarski list, 19.03.2024.
c) PROMOCIJA SLIKOVNICE ZA SLIJEPU I SLABOVIDNU DJECU “ČAROBNI ORMAR”
Kao nositelj projekta “Čarobnjak krojač” Škola za modu i dizajn organizirala je promociju slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu “Čarobni ormar” nastalih u okviru projekta koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija. Projektni tim nastavnika uz učenike s koordinatoricama, ravnateljicom dr. sc. Majom Dadić Žeravicom i školskom knjižničarkom Ksenijom Banović, predstavio je svoj timski rad prepun edukacija kako bi razumjeli svijet slijepih i slabovidnih osoba. Osobito emotivan bio je posjet slijepih i slabovidnih učenika Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek koji su došli istražiti nove slikovnice namijenjene njima.
Idejna začetnica projekta, školska knjižničarka Ksenija Banović inspiraciju je pronašla u slikovnici “Baš imam sreće” u kojoj dječak priča o supermoći svoga brata koji može čitati i kad mama navečer ugasi svjetlo u sobi i koji u svakom trenutku zna, kad mama u panici traži ključeve, gdje ih je ostavila jer vidi ušima i čita prstima.
Osobito je bilo zanimljivo čuti od autorice teksta, nastavnice hrvatskog jezika Andreje Jureković Perković, kako se razvila priča o “Čarobnom ormaru” gdje se ustalila ideja fokusa na tekstilnim materijalima, budući da su taktilni te da bi priča trebala imati sinkronijsko-dijakronijski karakter, odnosno trebala bi pratiti povijesni razvoj materijala koji i danas imaju važnu ulogu u našim životima. Velika je vrijednost slikovnica promocija zanimanja sektora Mode, tekstila i kože uz namjenu najosjetljivijoj publici, ali i široj, budući da postoji audioverzija (koja se može preslušati putem QR koda) o djevojčici koja u razgovoru sa svojom obitelji uči o materijalima, uz dvostihe otisnute na lijevoj stranici slikovnice brajicom i latinicom.
Pri osmišljavanju koncepta ilustracija za taktilnu slikovnicu, akademska slikarica Marija Kasum vodila se mišlju da ilustracije prate sadržaj priče, da sadrže informacije, a opet da budu otvorene za interpretaciju. Ovu priču čini drugačijom od standardnih ilustracija to što sadržavanje informacija ne znači figurativno nabrajanje spomenutih elemenata pojedine priče, već unošenje taktilne dimenzije, koja zapravo postaje dominantna. Upravo je ta promjena dominantne dimenzije ono što je putovanje kroz ovo stvaranje učinilo bogatim i zanimljivim iskustvom, budući da je u likovnom stvaranju polazna točka uvijek vizualna dimenzija, koja je sada stavljena na drugo mjesto.
O slikovnicama je na promociji govorila Ivana Vinko, slijepa knjižničarka Hrvatske knjižnice za slijepe, a to vrijedno događanje okupilo je, osim učenika i njihovih profesora, predstavnike Ministarstva kulture i medija, Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Saveza inovatora, Hrvatskog saveza slijepih te Hrvatske knjižnice za slijepe i mnogih udruga.
Školske novine, 19.03.2024.
