Slijepi, vjerojatno lakše nego videći, razlikuju imenice čitač i čitatelj. Kada je riječ o zvučnim knjigama, podrazumijeva se da su čitači svijet za sebe. No i tu su moguće iznimke.
Čitačica zvučnih knjiga, ujedno i autorica ovoga teksta zove se Mirjana M. i slijepa je kao krtica. O njezinom iskustvu sa snimateljem Brajenom Dragičevićem u malom ali dovoljnom studiju Znanstvene knjižnice Zadar važno je napomenuti ovo:
– Entuzijazam i razumijevanje bili su presudni elementi za našu prvu zajedničku radnu pobjedu – veselo kaže Mirjana.
Njezinu zbirku priča „Vrabac” počeo je snimati slijepi knjižničar Denis Rudić, a čitali su članovi Kazališne udruge „Igrajmo se”. Nažalost, Denis je iznenada preminuo, a knjiga je ostala nesređena. Neke su snimke pronađene i bile su bez pogreške, neke je trebalo popraviti, a polovica snimki je izgubljena. Budući da su čitači djeca koju je u novoj školskoj godini bilo teško ponovno okupiti, novi snimatelj je sa samom autoricom iskušao nekoliko načina njezinog vlastitog čitanja. I najprikladnijim se pokazao sistem ponavljanja – on čita, a ona ponavlja za njim. Slušatelji sada dotjerane snimke mogu se uvjeriti da se nikakvi prekidi ne zamjećuju.
Ovo je prigoda za još jedno hvala svima koji su osmislili i realizirali projekt Talking Books, a to su djelatnici Gradske organizacije slijepih Banja Luka i Znanstvene knjižnice Zadar. Aktualni popis raspoloživih naslova može se provjeriti na internetskoj adresi http://talking-books.zkzd.hr/download.
Tehnika čini čuda, to je stara mudrost, ali u ovom slučaju moramo uzeti u obzir još jednu izreku: dogovor kuću gradi.
Piše: Mirjana Mrkela
