Nakon tri snažne i inspirativne priče koje su pokazale kako mladi mogu nadilaziti prepreke i mijenjati društvene percepcije, s ponosom predstavljamo četvrti nastavak uspješnih priča mladih osoba s oštećenjem vida u sklopu javne kampanje: „Izvan okvira predrasuda: priče koje otvaraju vidike“. U sklopu Erasmus+ projekta Youth IMPACT, kroz javnu kampanju nastavljamo jačati svijest te unapređivati znanja i kompetencije institucija, organizacija i stručnjaka koji rade u području mladih, obrazovanja i zapošljavanja. Naš fokus i dalje je na smanjenju predrasuda te stvaranju uključivijeg društva za mlade s manje mogućnosti, osobito mlade s oštećenjem vida.
Kao dio jednomjesečne kampanje partnerskih organizacija iz balkanske regije (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, BiH), donosimo četvrtu priču – još jedno iskustvo koje nadahnjuje, još jedan glas koji se čuje i još jedan dokaz da mladi s oštećenjem vida, uz podršku i razumijevanje, mogu ostvarivati iznimne osobne i profesionalne uspjehe.
Danijela je slijepa od rođenja i paralelno gradi tri jasno profilirana područja djelovanja: studij menadžmenta, pjevanje i kazališnu glumu. Studentica je diplomskog studija menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te iza sebe ima brojne pjevačke i glumačke nastupe.
Danijela dolazi s Raba, ali je već od prvog razreda osnovne škole vezana uz Zagreb. Grad joj nije bio prepreka, nego prostor u kojem je naučila snalaziti se, kretati se samostalno i graditi svakodnevnu rutinu. Oštećenje vida pritom ne skriva, ali ga ne stavlja u prvi plan – ono je dio stvarnosti koja se ne može promijeniti, a Danijela radi na mijenjanju stvari na koje može utjecati.
- Kada si počela pjevati i kada si shvatila da je glazba nešto čime se želiš ozbiljnije baviti?
Danijela: Pjevanje je prisutno otkad pamtim. Kao dijete sam stalno pjevala i zabavljala obitelj, a vrlo rano sam krenula i u formalno glazbeno obrazovanje. Upisala sam osnovnu glazbenu školu u Centru Vinko Bek, pjevala u zboru i redovito nastupala na pjevačkim natjecanjima poput „Raspjevanog proljeća“, gdje sam osvajala nagrade i nagrade publike. Nastupala sam i na Festivalu mladih Jadrana.
S vremenom su došli i veći iskoraci. Sa šesnaest godina prvi put sam se pojavila u televizijskom talent showu, a 2018. godine ušla sam među prvih 50 kandidata u emisiji RTL Zvijezde. Taj period mi je bio važan jer sam shvatila da želim raditi na tehnici i kontinuitetu, ne samo na talentu. Upisala sam školu pjevanja Mikrofon.hr, gdje pjevam već šest godina, ovisno o obvezama.
Tijekom pandemije otkrila sam i online festivale, što mi je otvorilo sasvim novu scenu. U ljeto 2024. nastupala sam i u Njemačkoj, na festivalu za slijepe koji je organizirala Udruga slijepih grada Hannovera. To iskustvo mi je potvrdilo da glazba ima snagu prelaziti granice – i geografske i komunikacijske.
- Osim glazbe, aktivna si i u kazalištu. Kako je krenuo tvoj glumački put?
Danijela: Gluma je ušla u moj život još u osnovnoj školi, kroz dramsku grupu koju je vodila Anita Matković. Radili smo dječje predstave i tada sam prvi put osjetila što znači biti na sceni u kolektivu. U srednjoj školi gluma je bila manje prisutna, ali interes nikad nije nestao.
Na fakultetu sam, sasvim slučajno, čula od prijateljice Kristine da Kazalište slijepih Novi život traži nove članove. Prijavila sam se i tamo sam glumila u dvije do tri predstave. Kroz taj rad dobila sam priliku i za mlađu ulogu u jednoj od produkcija, što mi je bilo posebno važno iskustvo. Kazalište mi daje drugačiju vrstu discipline nego glazba – traži preciznost, timski rad i potpuno prisustvo u trenutku.
- Što te privuklo studiju ekonomije? Misliš li da je današnji digitalni marketing inkluzivan ili neprilagođen za osobe s oštećenjem vida?
Danijela: Oduvijek me zanimao marketing tj. kako uspješno prodati proizvod te sam se stoga odlučila za ekonomiju. Završavam studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Formalno studiram management, ali slušam velik broj kolegija iz marketinga. Mislim da smo kao osobe s oštećenjem vida danas znatno kompetentniji nego prije, ponajviše zahvaljujući tehnologiji. Alati za analizu, pisanje i strategiju sve su pristupačniji. Ipak, vizualna komponenta marketinga i dalje predstavlja veliki izazov. Društvene mreže, osobito platforme poput TikToka, izrazito su nepristupačne jer se oslanjaju gotovo isključivo na vizualni sadržaj. Tu još ima puno prostora za napredak kada je riječ o pristupačnosti.
S druge strane, copywriting je područje u kojem se osobe s oštećenjem vida mogu gotovo nesmetano razvijati. Rad s tekstom, porukom i narativom puno je inkluzivniji. Management kao širi smjer također ne bi trebao imati prepreke – posebno u segmentima vezanima uz organizaciju, psihologiju rada i komunikaciju u većim sustavima. Naravno, putovanja i vozačka dozvola ponekad znaju biti otežavajući faktor, ali to nisu nepremostive prepreke.
- Od prvog razreda osnovne škole živiš i krećeš se po Zagrebu. Kako izgleda tvoja svakodnevica u gradu?
Danijela: U Zagrebu se snalazim vrlo dobro. S vremenom sam naučila da moram biti otvorena i pitati ljude kada mi je potrebna informacija. Poznajem put do fakulteta, kazališnih proba, škole pjevanja, dućana i drugih mjesta na koja redovito idem.
Koristim dugi bijeli štap i krećem se samostalno po gradu. To je stvar rutine, ali i samopouzdanja koje se gradi godinama. Zagreb doživljavam kao funkcionalan prostor u kojem mogu normalno planirati dan i obveze.
- Kako danas povezuješ pjevanje, glumu i studij? Vidiš li se dugoročno u jednoj ulozi ili u kombinaciji svega?
Danijela: Ne razmišljam o tome kao o suprotnostima. Glazba, kazalište i management za mene su različiti oblici rada s ljudima i porukama. Umjetnost mi daje prostor za izražavanje, a studij mi daje strukturu, razumijevanje sustava i sigurniju profesionalnu osnovu.
Ne osjećam potrebu birati samo jedno. Dugoročno se vidim u kombinaciji – kao netko tko paralelno gradi stabilnost kroz karijeru te ispunjenost kroz umjetnost.
Hvala ti, Danijela, na izdvojenom vremenu!
Danijelina priča nije priča o izboru između sigurnosti i strasti, nego o njihovom povezivanju. Dok gradi znanje i strukturu kroz studij menadžmenta, istovremeno njeguje glas i scenu kao prostore osobne slobode i izraza. Pjevanje i kazalište nisu bijeg, nego nadogradnja – način da ostane u kontaktu sa sobom i ljudima oko sebe. U svemu što radi prisutna je ista nit: upornost, otvorenost i spremnost da uči, prilagođava se i ide dalje. Ne zato što mora, nego zato što želi. I upravo u toj mirnoj odlučnosti leži snaga njezina puta.
“Projekt sufinancira Europska unija. Izraženi stavovi i mišljenja vlasništvo su Hrvatskog saveza slijepih i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili EACEA-e. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje potporu ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt se provodi u sklopu Erasmus+ fonda u području izgradnje kapaciteta mladih: ERASMUS-YOUTH-2024-CB”
